Mezzosopran

Mezzosopran ili skraćeno mezzo, je vrsta klasičnog ženskog pjevačkog glasa čiji vokalni raspon leži između soprana i kontraalta. Vokalni raspon mezzosoprana obično se proteže od A ispod srednjeg C do A dvije oktave iznad (tj. A₃–A₅ u naučnoj notaciji visine tona, gdje je srednji C = C₄; 220–880 Hz). U ekstremima, neke mezzosopranistice mogu pjevati od F ispod srednjeg C (F₃, 175 Hz) pa sve do "visokog C" (C₆, 1047 Hz). Mezzosopranski glas se općenito dijeli na koloraturni, lirski i dramski.

Historija

Iako mezzosopranistice obično pjevaju sporedne uloge u operama, značajne iznimke uključuju naslovnu ulogu u Bizetovoj operi Carmen, Angelinu (Pepeljugu) u Rossinijevoj La Cenerentola i Rosinu u Rossinijevom Seviljskom berberinu (sve ove uloge izvode i sopranistice i kontraaltistice). Mnoge opere na francuskom jeziku iz 19. stoljeća daju glavnu žensku ulogu mezzosopranisticama, poput: Béatrice et Bénédict, La damnation de Faust, Don Quichotte, La favorite, Dom Sébastien, Charles VI, Mignon, Samson et Dalila, Les Troyens i Werther, kao i Carmen.

Tipične uloge za mezzosopranistice uključuju stereotipnu trijadu povezanu s kontraaltima: "vještice, zlobnice i hlače" – vještice, dadilje i mudre žene, poput Azucene u Verdijevom Il trovatore; negativke i zavodnice poput Amneris u Verdijevoj Aidi; te "muške uloge" ili "hlačaste uloge" (muški likovi koje igraju žene), kao što je Cherubino u Mozartovoj Figarov pir (Le nozze di Figaro). Mezzosopranistice su dobro zastupljene u baroknoj muzici, ranoj muzici i baroknoj operi.^[1] Neke uloge koje su prvobitno namijenjene lakšim sopranima tipa subret često izvode mezzosopranistice, koje tim likovima daju puniji, dramatičniji izraz. Takve uloge uključuju Despinu u Mozartovoj Così fan tutte i Zerlinu u njegovom Don Giovanniju.^[2] Ponekad mezzosopranistice pjevaju i dramske sopranske uloge, poput Santuzze u Mascagnijevoj Cavalleria rusticana, Lady Macbeth u Verdijevom Macbethu i Kundry u Wagnerovom Parsifalu.^[3]

Vokalni raspon

Vokalni raspon mezzosoprana (A₃–A₅) označen je na violinskom ključu i na klavirskoj tastaturi zelenom bojom, s tačkom koja označava srednji C (C₄).

${ \new Staff \with { \remove "Time_signature_engraver" } a4 a''4 }$

Vokalni raspon mezzosopranistica nalazi se između sopranskog i kontraaltovskog glasa. Mezzosopranistice općenito imaju teži, tamniji ton od sopranistica. Glas mezzosoprana odjekuje u višem rasponu nego kontraalt. Izrazi Dugazon i Galli-Marié ponekad se koriste za označavanje lakših mezzosopranistica, po imenima poznatih pjevačica. Muškarci koji pjevaju u ženskom vokalnom rasponu obično se nazivaju kontratenori, jer njihov ton ima lakšu, prozračniju (falsetnu) kvalitetu.^[4] U savremenoj opernoj praksi, pjevačice s vrlo niskom tesiturom često se svrstavaju među mezzosopranistice, jer obje kategorije mogu prekrivati jedna drugu, a pravi operni kontraalt glasovi su vrlo rijetki.^[1]

Podkategorije i uloge u operi

Unutar kategorije mezzosopranskog glasa općenito se priznaju tri podkategorije: koloraturni mezzosopran, lirski mezzosopran i dramski mezzosopran.

Koloraturni mezzosopran

Koloraturni mezzosopran ima topao donji registar i okretan, gipak gornji registar. Uloge koje izvode često zahtijevaju ne samo upotrebu donjeg registra, već i skokove u višu tesituru uz bogato ukrašene i brze pasaže. Njihov vokalni raspon se proteže otprilike od G ispod srednjeg C (G₃, 196 Hz) do B dvije oktave iznad srednjeg C (B₅, 988 Hz). Neke koloraturne mezzosopranistice mogu dostići i visoki C (C₆, 1047 Hz) ili visoki D (D₆, 1175 Hz), ali to je vrlo rijetko.^[1] Ono što ih razlikuje od soprana jeste njihovo širenje u niže registre i topliji kvalitet glasa. Iako koloraturne mezzosopranistice posjeduju impresivne i često uzbudljive visoke tonove, najugodnije se osjećaju pjevajući u srednjem dijelu svog raspona, a ne na samom vrhu.^[3]

Mnoge herojske uloge u operama Handela i Monteverdija, koje su prvobitno izvodili muški kastrati, danas se uspješno mogu izvoditi koloraturnim mezzosopranisticama. Rossini je za svoje komične junakinje zahtijevao slične vokalne kvalitete, a Vivaldi je također često pisao uloge za ovaj tip glasa. Koloraturne mezzosopranistice često pjevaju i uloge lirskog mezzosoprana ili subret uloge.^[2]

Uloge za koloraturni mezzosopran u operama (*označava glavnu ulogu):

Angelina (Pepeljuga), La Cenerentola (Rossini) *
Ariodante, Ariodante (Handel) *
Baba the Turk, The Rake's Progress (Stravinski)
Griselda, Griselda (Vivaldi) *
Isabella, L'italiana in Algeri (Rossini) *
Isolier, Le comte Ory (Rossini) *
Julije Cezar, Giulio Cesare (Handel) *
Orsini, Lucrezia Borgia (Donizetti)
Romeo, I Capuleti e i Montecchi (Bellini) *
Ruggiero, Alcina (Handel) *
Rosina, Seviljski berberin (Rossini) *
Serse, Serse (Handel) *
Tancredi, Tancredi (Rossini) *

Lirski mezzosopran

Lirski mezzosopran ima raspon otprilike od tona G ispod srednjeg C (G₃, 196 Hz) do tona A dvije oktave iznad srednjeg C (A₅, 880 Hz).^[1] Ovaj glas ima vrlo nježan, izražajan, a ponekad i tužan karakter. Lirske mezzosopranistice nemaju vokalnu agilnost koloraturnih mezzosopranistica niti snagu dramskih mezzosopranistica. Lirski mezzosopran je idealan za većinu "hlačastih" uloga.^[3]

Uloge za lirski mezzosopran u operama (*označava glavnu ulogu):

Adalgisa, Norma (Bellini)
Arijadna, The Minotaur (Birtwistle)
Carmen, Carmen (Bizet) *
Charlotte, Werther (Massenet) *
Kompozitor, Ariadne auf Naxos (Richard Strauss)
Dido, Dido and Aeneas (Purcell) *
Floßhilde, Das Rheingold, Götterdämmerung (Wagner)
Hänsel, Hansel and Gretel (Humperdinck) *
Jo, Little Women (Mark Adamo)
Marguerite, La damnation de Faust (Berlioz) *
Meg, Little Women (Mark Adamo)
Mignon, Mignon (Ambroise Thomas) *
Miranda, The Tempest (Thomas Adès)
Majka, Amahl and the Night Visitors (Menotti) *
Nancy, Albert Herring (Britten)
Nicklausse, The Tales of Hoffmann (Offenbach)
Octavian, Der Rosenkavalier (Richard Strauss) *
Orlofsky, Die Fledermaus (Johann Strauss II)
Hodočasnica, L'Amour de loin (Kaija Saariaho) *
Puck, Oberon (Weber)
Sesto, Giulio Cesare (Handel)
Siebel, Faust (Gounod)
Vještica, Dido and Aeneas (Purcell)
Stephano, Roméo et Juliette (Gounod)
Suzuki, Madama Butterfly (Puccini)

Tisbe, La Cenerentola (Rossini)

Dramski mezzosopran

Dramski mezzosopran ima snažan srednji registar, topao visoki registar i glas koji je širi i snažniji od lirskog i koloraturnog mezzosoprana. Ovaj glas ima manje vokalne pokretljivosti od koloraturnog mezzosoprana. Raspon dramskog mezzosoprana proteže se otprilike od F ispod srednjeg C (F₃, 175 Hz) do G dvije oktave iznad srednjeg C (G₅, 784 Hz).^[1] Dramski mezzosopran može lako pjevati iznad orkestra i hora i često se koristio u operi 19. stoljeća za prikazivanje starijih žena, majki, vještica i zlih likova. Verdi je napisao mnoge uloge za ovaj tip glasa u italijanskom repertoaru, a postoji i nekoliko značajnih uloga u francuskoj opernoj literaturi. Međutim, većina ovih uloga nalazi se unutar njemačkog romantičnog repertoara kompozitora kao što su Wagner i Richard Strauss. Poput koloraturnih mezzosopranistica, i dramske mezzosopranistice često se angažuju i za lirske mezzosopranske uloge.^[3]

Uloge za dramski mezzosopran u operama (*označava glavnu ulogu):

Azucena, Il trovatore (Verdi) *
Amneris, Aida (Verdi) *
Adelaide, Arabella (Richard Strauss)
Brangäne, Tristan und Isolde (Wagner)
Grofica, The Queen of Spades (Tchaikovsky)
Dalila, Samson and Delilah (Saint-Saëns) *
Dido, Les Troyens (Berlioz) *
Dorabella, Così fan tutte (Mozart)
Eboli, Don Carlos (Verdi)
Fricka, Das Rheingold, Die Walküre (Wagner)
Gertrud, Hansel and Gretel (Humperdinck)
Vještica od medenjaka, Hansel and Gretel (Humperdinck)
Herodija, Salome (Richard Strauss)
Judita, Bluebeard's Castle (Bartók) *
Klitemnestra, Elektra (Richard Strauss)
Laura, La Gioconda (Ponchielli)
Marina, Boris Godunov (Mussorgsky)
Ortrud, Lohengrin (Wagner)
Princeza de Bouillon, Adriana Lecouvreur (Cilea)
Venera, Tannhäuser (Wagner)
Waltraute, Die Walküre, Götterdämmerung (Wagner)
Druga dama, Čarobna frula (Mozart)

Druga Norna, Götterdämmerung (Wagner)

Gilbert i Sullivan i opereta

Sve Savoy opere Gilberta i Sullivana sadrže barem jedan lik za mezzosopran. Neke od najistaknutijih mezzosopranskih uloga u njihovim operetama uključuju:

Lady Angela, Patience
Cousin Hebe, H.M.S. Pinafore
Edith, The Pirates of Penzance
Iolanthe, Iolanthe
Mad Margaret, Ruddigore
Melissa, Princess Ida
Pitti-Sing, The Mikado
Phoebe Meryll, The Yeomen of the Guard
Lady Saphir, Patience

Tessa, The Gondoliers

Također pogledati

Fach, njemački sistem za klasifikaciju glasova
Klasifikacija glasova u neklasičnoj muzici
Spisak mecosoprana u neklasičnoj muzici

Reference

1 2 3 4 5 Appelman, D. Ralph (1986). The Science of Vocal Pedagogy: Theory and Application. Indiana University Press. ISBN 978-0-253-20378-6.
1 2 Boldrey, Richard; Robert Caldwell; Werner Singer; Joan Wall; Roger Pines (1992). Singer's Edition (Soubrette): Operatic Arias – Soubrette. Caldwell Publishing. ISBN 978-1-877761-03-4.
1 2 3 4 Boldrey, Richard (1994). Guide to Operatic Roles and Arias. Caldwell Publishing. ISBN 978-1-877761-64-5.
↑ Stark, James (2003). Bel Canto: A History of Vocal Pedagogy. University of Toronto Press. ISBN 978-0-8020-8614-3.

Dodatno čitanje

Peckham, Anne (2005). Vocal Workouts for the Contemporary Singer. Berklee Press. ISBN 978-0-87639-047-4.
Smith, Brenda (2005). Choral Pedagogy. Plural Publishing. ISBN 978-1-59756-043-6.

Vanjski linkovi

Mezzosopran na Wikimedia Commonsu
Mezzo-soprano voices with video examples

[Appelman-1] 1 2 3 4 5 Appelman, D. Ralph (1986). The Science of Vocal Pedagogy: Theory and Application. Indiana University Press. ISBN 978-0-253-20378-6.

[Caldwell-2] 1 2 Boldrey, Richard; Robert Caldwell; Werner Singer; Joan Wall; Roger Pines (1992). Singer's Edition (Soubrette): Operatic Arias – Soubrette. Caldwell Publishing. ISBN 978-1-877761-03-4.

[Boldrey-3] 1 2 3 4 Boldrey, Richard (1994). Guide to Operatic Roles and Arias. Caldwell Publishing. ISBN 978-1-877761-64-5.

[Stark-4] Stark, James (2003). Bel Canto: A History of Vocal Pedagogy. University of Toronto Press. ISBN 978-0-8020-8614-3.

[1]

[2]

[3]

[4]