Marija Magdalena
Ovo je glavno značenje pojma Marija Magdalena. Za pjesmu, pogledajte Marija Magdalena (pjesma).| Marija Magdalena Marija Magdalenska Marija iz Magdale | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | nepoznato |
| Smrt | nepoznato |
| Kanonizirana | prije kongregacije |
| Štovanje | |
| Slavi se u | kršćanstvu |
| Spomendan | 22. srpnja |
| Zaštitnica | slave žena, redovnica koje nose njezino ime, pokornica, djece koja teško uče hodati |
| Zaštitnica zanimanja | učenika i studenata, bačvara, kožara, ljevača olova, rudnika, vinogradara, vrtlara, vincilira, proizvođača parfema i pomada |
 Portal o kršćanstvu | |
Marija Magdalena (hebr. מרים המגדלית; grč. Μαρία ἡ Μαγδαληνή) bila je Hebrejka koja je živjela u 1. stoljeću, sljedbenica Isusa Krista koju kršćani štuju kao sveticu. Liturgijski spomendan po gregorijanskom kalendaru je 22. srpnja, a po julijanskom kalendaru 4. kolovoza.
U Novom zavjetu i apokrifnim pismima opisana je kao učenica Isusa Krista. U hrvatskom jeziku uobičajeno ime Marija Magdalena zapravo je Marija Magdalenska, tj. Marija iz Magdale.[1]
Sva četiri evanđelista spominju Mariju Magdalenu kao svjedokinju uskrsnuća Isusa Krista.[2] Spominju je i neki apokrifi koje su uglavnom pisali gnostici, kao osobu koja je bila važna u ranoj Crkvi i bliska Isusu.[3] U tradiciji kršćanskog zapada tradicije o njezinu životu u velikoj mjeri sažete su u Zlatnoj legendi, zbirci životopisa 153 značajna sveca i svetice koju je sredinom 13. stoljeća prikupio i uredio nadbiskup Genove Jacopo di Varazze (latinski: Jacobus da Voragine): prema ondje sadržanoj legendi ona je bila velikaškog roda, te je u nasljeđe dobila mjesto Magdalu kod Genezeretskog jezera, dok je njezina sestra (sveta) Marta dobila posjed Betaniju u blizini Jeruzalema. Među važnim Isusovim učenicima je i njezin brat (sveti) Lazar. Marija Magdalena je javno imala ljubavnike, pa je - dosljedno tome - poslije javno činila pokoru. Postala je učenica u užem krugu oko Isusa, te je postala primjer skrušenog pokajanja iz koje proizlazi iskrena ljubav.[4]
O imenu Marija postoje teorije i naznake. Pretpostavka je čak da je ime povezano s egipatskom riječju za 'ljubav' ili 'voljeti' (mere; kao u imenu kraljice Egipta Meritites I.).
Magdalena bi navodno trebalo značiti 'ona iz Magdale'.[5] Prema nekim autorima, grad zvan Magdala nije postojao u Isusovo doba te se vrlo vjerojatno radi o pogrešci tijekom prijevoda s hebrejskog ili aramejskog na grčki (hebrejski migdal = 'toranj', aramejski magdala = 'velika', 'visoka').[6]
Sveta Marija Magdalena zaštitnica je slave žena, redovnica koje nose njezino ime, pokornica, djece koja teško uče hodati, frizera, učenika i studenata, bačvara i kožara, ljevača olova i rudnika, vinogradara, vrtlara, vincilira, proizvođača parfema i pomada, pomoćnica protiv očnih oboljenja, protiv nevremena i protiv gamadi.[7]
Srednjovjekovno vjerovanje da je Marija Magdalena bila bludnica, prostitutka, oslanja se na pisanje pape Grgura I. Velikog, koji je oko 591. tumačio njen život polazeći od izvještaja u Evanđelju po Luki (8. poglavlje) koji Mariju Magdalenu ubraja među nekoliko žena koje su na pohodima pratile Isusa, a koje su bile "ozdravljene od zlih duhova i bolesti", pri čemu je "iz Marije Magdalene izašlo sedam zlih duhova".[8] U svojoj utjecajnoj zbirci propovjedi djelu XL homiliarum in Evangelia libri II piše sv. Grgur Veliki: "Mi vjerujemo da je ta žena ona grešnica o kojoj piše Luka, koju Ivan naziva Marija, i za koju Marko kaže da je iz nje istjerano sedam demona... a kojih bi to sedam demona bilo nego onih koji označuju glavne grijehe?" Primjer grešnice koja u emotivnom iskazu kajanja suzama doslovno pere Isusove noge i iskazuje mu nježnu pažnju mažući ga skupocjenom pomašću u narednim je stoljećima postao uzor pokore, kod koje se tzv. "dar suza" smatrao dobrodošlim elementom pokajništva.[9]
U Pravoslavlju se tradicija o sv. Mariji Magdaleni u detaljima razlikuje: nju se ondje naziva "ravnom apostolima", a ubraja se među tzv. svete "mironosce" (grč. Μυροφόροι) stoga što je sudjelovala u pogrebu Isusovom, gdje su njegovo tijelo i pogrebni povoji natopljeni s preko 32 litra pomasti ("miro"). Identifikacija sv. Marija Magdalene s bludnicom koja je plakala pod Isusovim nogama i mazala ih pomašću nije prihvaćena kod pravoslavnih.[10] U pravoslavnoj tradiciji se o sv. Mariji Magdaleni uglavnom prenosi ono što o njoj iznosi Evanđelje, tako i dio da je iz nje izgnano sedam zlih duhova. Iznosi se da je upravo Marija Magdalena bila dostojna prva vidjeti uskrslog Isusa, zbog svoje velike odanosti i ljubavi prema njemu.[11]
Redovnik Petar des Vaux-de-Cernay (13. st.) napisao je da su katari vjerovali da je Marija bila Isusova konkubina.[12]
Prema pravoslavnim tradicijama, Marija je umrla u Efezu, a njezine su kosti prensene u Konstantinopol 886. Prema katoličkim tradicijama, Marija je umrla u Francuskoj.
Dijelovi tijela koji se smatraju relikvijama sv. Marije Magdalena čuvaju se u samostanu Saint-Maximin u francuskoj Provansi (lubanja), te u ruskoj pravoslavnoj Crkvi sv. Magdalene u Jeruzalemu. Obzirom na stoljetnu prisutnost relikvija sv. Marije Magdalene, postoji na kršćanskom zapadu tradicija prema kojoj je ona ondje umrla; međutim su benediktinci u burgundskom samostanu Vézelay u srednjem vijeku tvrdili da su onamo relikvije sv. Marije Magdalene prenesene u 8. stoljeću, s područja kojima su tada vladali Saraceni.[13]
Marija Magdalena, na popularnoj slici umjetnika Arya Scheffera, 19. stoljeće 
Tizian: «Noli me tangere» 1512. godine 
Anthony Sandys, oko 1860. godine 
Antonio Canova: Marija Magdalena (1806. – 1813.) 
Sveta Marija Magdalena s kutijom za masti – rezbareni i oslikani drveni kip, početak 20. stoljeća
Nikodem i Marija Magdalena u tv-seriji The Chosen.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 13, str. 100
- ↑ Marija Magdalena katolici.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 9. srpnja 2011.
- ↑ Neistine o Mariji Magdaleni na koje je dobro znati odgovoriti bitno.net, izvadak iz: Hesemann, Michael. 2010. Legende, mitovi, laži. Verbum: Split, ISBN 978-953-235-226-9
- ↑ Zvonar, Ivan. 2023. "BIBLIJSKI LIK MARIJE MAGDALENE U EUROPSKOJ I U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI" Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 34, str. 1-53
- ↑ Good, Deirdre . Mariam, The Magdalen, and The Mother.
- ↑ Meyer, Marvin; de Boer, Esther A. The Gospels of Mary: The Secret Traditions of Mary Magdalene the Companion of Jesus.
- ↑ Dragić, Marko. 2021. Tri svete Marije u hrvatskoj pasionskoj pučkoj književnosti Crkva u svijetu 56 (1): 58. (pristupljeno 5. rujna 2022.)
- ↑ Evanđelje po Luki, 8. poglavlje, usporedi pregled različitih prijevoda. Kod "Biblija govori". Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ Janesne, Katherine. 1995. "Mary Magdalen and the mendicants: The preaching of penance in the late Middle Ages" Journal of Medieval History
- ↑ "Who Was st. Mary Magdalene?", Orthodox Christianity, 2013. Pristupljeno 1. travnja 2024
- ↑ "Was st. Mary Magdalene a Harlot?", Job Gumerov, prijevod "Orthodox Christianity", 2011. Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ Marija Magdalena. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2016. Pristupljeno 11. siječnja 2016.
- ↑ "Where is the tomb of Mary Magdalene?" HAYA Peregrinaciones, 1. lipnja 2022., pristupljeno 1. travnja 2024. Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. travnja 2024. (Wayback Machine)
 |
Wikizvor ima izvorni tekst Slavimo tebe, sveta Magdaleno |
